Izvor: www.informator.co.rs

Zakonsko regulisanje parking prostora namenjenog za osobe sa invaliditetom i podizanje svesti masovne populacije o važnosti prava invalidnih lica.

Lara Đorđević,
viši sudijski pomoćnik Trgovinskog suda u Beogradu
Vladimir Vrhovšek,
viši sudijski pomoćnik Trgovinskog suda u Beogradu

Kultura življenja je, u svakodnevnom životu, od velike važnosti. Svakodnevni život je sve užurbaniji, ljudi imaju potrebu da što brže i sve brže obavljaju poslove, a upravo ta užurbanost doprinosi tome da se zaboravljaju osnovna pravila lepog ponašanja i života u zajednici.

Ovaj tekst posvećujemo upravo jednom od segmenata kulture življenja, odnosu takozvanih “zdravih” vozača i društva uopšte prema vozačima sa invaliditetom, odnosno omogućavanju njihove mobilnosti u saobraćaju.
Posebnu pažnju treba posvetiti ljudskoj svesti i edukaciji masovne populacije. Nedopustivo česta je pojava da mnogi vozači, parkiraju svoja vozila na parkirališta za osobe s invaliditetom, iako su upozorni vertikalnom signalizacijom da je mesto na koje su parkirali svoje vozilo, rezervisano za osobe sa invaliditetom, kao i da će njihovo nepropisno parkirano vozilo biti preneseno po nalogu MUP-a, vozilom dizalicom – “paukom” JKP “Parking servis”-a (Javno komunalno preduzeće “Parking servis” je preduzeće koje donosi rešenje o davanju saglasnosti na cenovnik svojih usluga za parkiranje vozila, odnosno za prenos nepropisno parkiranih vozila po nalogu MUP-a).
Republika Srbija je, s obzirom na osnovnu ideju i zahtev – integracija lica sa posebnim potrebama u društvo i kulturu, zainteresovana da pomogne invalidnim licima i obezbedi, između ostalog, njihovu što bolju mobilnost. To država, između ostalog, čini obezbeđujući invalidnim licima parking mesta rezervisana samo za njih. Tako je, u skladu sa članom 10. stav 3. Odluke o javnim parkiralištima (“Službeni list grada Beograda”, br. 18/2003 i 3/2006) kojim je propisano da je organizaciona jedinica gradske uprave nadležna za poslove saobraćaja dužna je da na opštem, a preduzeće na posebnom parkiralištu u zavisnosti od kapaciteta, odredi parking mesta za vozila invalida, iscrtan određen broj parking mesta za invalide (parking mesto iscrtano žutom bojom sa znakom (vertikalna i horizontalna signalizacija).
Međutim, da bi lica sa invaliditetom u potpunosti mogla da se koriste svojim pravom, neophodno je raditi na menjanju svesti i stava vozača masovne populacije prema vozačima sa invaliditetom (u konkretnom slučaju radi se o osobama kod kojih postoje teža i teška oštećenja donjih ekstremiteta, sa dijagnozama koje potvrđuju da se radi o licima kojima je utvrđeno smanjenje ili potpuni gubitak funkcionalnosti organa za kretanje, tj. o teškoj pokretljivosti, zbog čega se te osobe služe štakama, štapom ili invalidskim kolicima). Država će to postići rigoroznijom kontrolom i propisivanjem strožijih kazni za vozače masovne populacije, koji svoja vozila nepropisno parkiraju na parkiralištima obeleženim za osobe sa invaliditetom.

Mišljenja smo da bi jedno od rešenja bilo da saobraćajna policija vrši kontrolu, odnosno nadziranje korišćenja parking mesta namenjenih osobama sa invaliditetom; da pri izvršenom nadzoru izda nalog vozilu dizalici – “pauku” JKP “Parking servis”- a da nepropisno parkirano vozilo prenese (prenos vozila se posebno plaća, što je i danas slučaj, pa vozači plaćanje iznosa prenosa doživljavaju kao kaznu); da po utvrđenom identitetu vozača, koji je nepropisno parkirao vozilo na parking mestu namenjenom za osobe sa invaliditetom, izrekne meru obaveznog učenja ponašanja na putevima i poznavanja saobraćajnih znakova, a sve u trošku vozača, koji je vozilo nepropisno parkirao na mestu namenjenom za invalide.
U navedeni iznos, koji bi plaćalo lice koje je nepropisno parkiralo vozilo na mestu namenjenom za osobe sa invaliditetom, treba zaračunati i iznos, koji će se direktno preneti na račun neke od registrovanih organizacija, koje se bave osobama sa invaliditetom.
Kako bi navedeno bilo moguće sprovesti u delo, prethodno je potrebno edukovati kadrove saobraćajne policije o tome na koji način će se ophoditi sa licima, koji svoje vozilo nepropisno parkiraju na parking mestu namenjenom za invalide, i koje su to mere koje se takvim licima izriču.

Mediji bi povodom konkretnog pitanja, mogli da budu od velike pomoći. Neophodno je što češće objavljivati tekstove, emisije i kratke priče o teškoćama sa kojima se osobe sa invaliditetom svakodnevno susreću u saobraćaju, upravo radi razvijanja svesti tzv. zdravih vozača (koja je danas na poražavajuće niskom nivou) o potrebama i pravima vozača sa invaliditetom.

Kao mera za podizanje svesti o pravima vozača sa invaliditetom u saobraćaju, u medijima, bi mogli biti svakodnevno objavljivani brojevi registarskih tablica i imena vozača, koji su nepropisno parkirali svoje vozilo na parking mestu namenjenom za vozače sa invaliditetom, jer javna osuda predstavlja najbolje preventivno sredstvo u podizanju svesti.
Takođe, u popularnim, specijalizovanim auto-moto časopisima, potrebno je objavljivati tekstove o problematici vozača s invaliditetom u saobraćaju jer treba imati na umu to da je danas invaliditet i sve teškoće koje on nosi, stvarnost i sudbina lica sa invaliditetom ali već sutra u istom položaju može biti svaki građanin.
Sa druge strane, policija je ta koja bi trebalo da vrši kontrolu da li korisnik nalepnice koja omogućava parkiranje na mestu namenjenom za osobu sa invaliditetom, jeste osoba sa invaliditetom; da li je to osoba, koja vrši prevoz osoba sa invaliditetom, tj. onih lica, koja se, obzirom na stepen invalidnosti, ne mogu prevoziti sama, odnosno policija treba da utvrdi da li se u navedenim slučajevima nalepnica, tj. pravo na parkiranje na parking mestima namenjenim za osobe sa invaliditetom, zloupotrebljava. Policija, bi to utvrdila legitimisanjem korisnika. Ukoliko policija utvrdi da se radi o zloupotrebi, postupila bi sa licem koje je navedeno pravo zloupotrebilo, na identičan način kao sa licem koje je svoje vozilo nepropisno parkiralo na parking mestu namenjenom za osobe sa invaliditetom (plaćanje prenosa vozila, troškova obaveznog učenja ponašanja na putevima i drugo).
Dešava se relativno često da vozač sa invaliditetom poseduje povlašćenu parking kartu – nalepnicu, ali je drži u pretincu ili na nekom drugom mestu u automobilu, a ne vidno istaknutu, zalepljenu na staklu, kako je predviđeno. Invalidska nalepnica bi morala biti istaknuta na vozilu koje služi vozaču sa invaliditetom za prevoz, odnosno na vozilu lica koje vrši prevoz osoba sa invaliditetom. U suprotnom, navedena vozila vozača sa invaliditetom (u slučaju kada na kojima nije istaknuta nalepnica), tretirala bi se kao vozila vozača masovne populacije. Korisnik povlašćene karte – nalepnice za parkiranje ima mogućnost parkiranja bez nadoknade isključivo na parking mestu za koje ima povlašćenu kartu – nalepnicu za parkiranje, odnosno prilikom parkiranja u zoniranom području ima obavezu plaćanja parkiranja i poštovanja vremenskog ograničenja.

Rešenjem o opštim parkiralištima, koje je objavljeno u “Službenom listu grada Beograda”, br. 28/2003 od 3.11.2003. godine, određeno je na kojim se beogradskim opštinama plaća naknada ili komunalna taksa za korišćenje opštih parkirališta; da se navedena javna parkirališta u beogradskim opštinama, kategorišu prema zonama (prva, druga i treća zona) i dozvoljenom vremenu parkiranja; koja su to područja koja su takođe pod režimom naplate, a ne nalaze se u okviru navedenih zona. Takođe je određeno koja su parking mesta – parking mesta za vozila invalida, kao i uslovi za korišćenje ovih parkirališta, odnosno način za korišćenje parking mesta za vozila invalida.
Navedenim rešenjem određeno je da fizička lica (stanari, invalidi), preduzetnici i pravna lica (korisnici poslovog prostora) mogu opšta parkirališta, koja se nalaze na beogradskim opštinama, koristiti između ostalog uz povlašćenu parking kartu. Invalidu – stanaru izdaje se povlašćena karta za jedno vozilo obeleženo nalepnicom. Da bi invalid ostvario pravo na povlašćenu parking kartu, dužan je da podnese popunjen zahtev za izdavanje povlašćene parking karte, fotokopiju lične karte (original na uvid), fotokopiju saobraćajne dozvole (original na uvid), fotokopiju rešenja o stepenu invaliditeta izdatog od strane nadležnog organa (original na uvid), rešenje izdato od strane nadležnog organa za dobijanje invalidske nalepnice, uplatu ili overenu potvrdu o uplati iznosa utvrđenog cenovnikom. Povlašćena parking karta važi za određenu zonu bez vremenskog ograničenja u pogledu korišćenja parking mesta. Državni organi, organi jedinica lokalne samouprave,javne službe, diplomatska i druga strana predstavništva, druga pravna lica i preduzetnici kao i invalidna lica koriste opšta parkirališta uz odobrenje o rezervaciji. Korišćenje rezervisanog parking mesta može se odobriti u vremenu od 7 do 17 časova, osim za potrebe invalida i pravnih lica i preduzetnika koji delatnost obavljaju u više smena, u kom slučaju se rezervacija može odobriti u toku celog dana (24 časa dnevno). Odobrenje za rezervaciju opštih parkirališta izdaje organizacija gradske uprave nadležna za poslove saobraćaja. Pravnim licima i preduzetnicima odobrenje za rezervaciju može se izdati za tri vozila u vlasništvu, a invalidnim licima se odobrava rezervacija za jedno vozilo. Odobrenje se izdaje po zahtevu za lokaciju u neposrednoj blizini sedišta, to jest poslovnice i prebivališta i važi za jednu kalendarsku godinu. Vozilo korisnika rezervisanog parking mesta je obeleženo posebnom nalepnicom, koju izdaje JKP “Parking servis”.

Odredbom člana 1. Odluke o javnim parkiralištima (“Službeni list grada Beograda”, br. 18/2003 i 3/2006), propisano je da se ovom Odlukom uređuju uslovi i način organizovanja poslova u obavljanju komunalne delatnosti održavanja javnih parkirališta, kao i uslovi korišćenja javnih parkirališta na području gradskih opština: Voždovac, Vračar, Zvezdara, Zemun, Novi Beograd, Palilula, Rakovica, Savski venac, Stari grad i Čukarica.
Odredbama člana 4. Odluke, propisano je da javna parkirališta u smislu odredaba Odluke jesu površine određene za parkiranje motornih vozila; da javna parkirališta mogu biti opšta i posebna; da se javnim parkiralištima, u smislu odredbe Odluke, ne smatraju posebni prostori za parkiranje motornih vozila koji pripadaju određenom objektu (fabrika, ustanova, taksi stajališta i dr).
Odredbom člana 5. stav 2. Odluke, propisano je da opšta parkirališta određuje organizacija gradske uprave nadležna za poslove saobraćaja.
Odredbama člana 6. Odluke, propisano je da su posebna parkirališta objekti i površine uređeni i izgrađeni za parkiranje motornih vozila sa kontrolisanim ulaskom i izlaskom vozila; da se kontrola ulaska i izlaska vozila sa posebnog parkirališta vrši postavljanjem rampe i izgradnjom ili postavljanjem objekta za naplatu; da posebna parkirališta mogu biti trajnog i privremenog karaktera; da korisnik prostora iz člana 4. stav 3. Odluke može ih ustupiti preduzeću, koje će te prostore urediti kao posebna parkirališta.

Odredbama člana 7. Odluke, propisano je da se javna parkirališta kategorišu prema zonama i dozvoljenom vremenu parkiranja; da se organizaciona jedinica gradske uprave nadležna za poslove saobraćaja za područje gradskih opština iz člana 1. Odluke, u zavisnosti od potrebe parkiranja, određuje zone iz stava 1. ovog člana, kao i dozvoljeno vreme parkiranja na javnim parkiralištima u tim zonama.
Odredbama člana 8. Odluke, propisano je da se javna parkirališta obeležavaju saobraćajnom signalizacijom u skladu sa propisima o bezbednosti saobraćaja; da javna parkirališta imaju na vidnom mestu istaknuto obaveštenje koje sadrži: zone, kategorije motornih vozila koja se mogu parkirati, način parkiranja i naplate, kao i vremensko ograničenje korišćenja javnog parkirališta.
Odredbama člana 9. Odluke, propisano je da se o obeležavanju opštih parkirališta stara organizaciona jedinica gradske uprave nadležna za poslove saobraćaja; da se o održavanju i obeležavanju posebnih parkirališta stara Preduzeće.
Odredbama člana 10. Odluke, propisano je da se javna parkirališta koriste za parkiranje motornih vozila pravnih, fizičkih lica i preduzetnika (korisnika); da se korisnikom parkirališta u smislu odredaba Odluke smatra vozač ili vlasnik vozila, ako vozač nije identifikovan; da je organizaciona jedinica gradske uprave nadležna za poslove saobraćaja dužna da na opštem, a preduzeće na posebnom parkiralištu u zavisnosti od kapaciteta, odredi parking mesta za vozila invalida; da će organizaciona jedinica gradske uprave nadležna za boračku i invalidsku zaštitu, odnosno socijalna pitanja, odrediti koja kategorija invalida može koristiti parkirališta iz stava 3. ovog člana i svojim aktom izdati nalepnicu za obeležavanje vozila ove kategorije korisnika.

Odredbama člana 13. Odluke, propisano je da fizička lica, preduzetnici i pravna lica (stanari, invalidi, korisnici poslovnog prostora) na prostorima i pod uslovima koje organizaciona jedinica gradske uprave nadležna za poslove saobraćaja utvrdi svojim aktom iz člana 7. Odluke mogu javna parkirališta koristiti kao povlašćeni korisnici; da povlašćenim korisnicima iz stava 1. ovog člana Preduzeće izdaje povlašćenu parking kartu; da se fizičkom licu može izdati najviše jedna povlašćena parking karta, a pravnom licu i preduzetniku najviše tri; da povlašćenu parking kartu povlašćeni korisnik može koristiti isključivo za vozilo za koje je ova karta izdata.
Odredbom člana 14. stav 2. Odluke propisano je da organizaciona jedinica gradske uprave može odobriti rezervaciju opšteg parkirališta invalidnim licima iz člana 10. stav 4. ove odluke.
Odredbama člana 15. Odluke, propisano je da je za korišćenje javnog parkirališta korisnik dužan da plati odgovarajuću naknadu koju utvrđuje Preduzeće za određeno vreme korišćenja; da za korišćenje opšteg parkirališta sa rezervacijom korisnik plaća lokalnu komunalnu taksu, u skladu sa posebnom odlukom; da izuzetno od stava 1. i 2. ovog člana, korišćenje obeleženog parking mesta za invalidna lica iz člana 10. stav 4. Odluke je besplatno; da Izvršni odbor Skupštine grada daje saglasnost na cenovnik preduzeća.

Odredbom člana 16. stav 1. tačka c, Odluke propisano je da korisnik javnog parkirališta obavezan je da: koristi parking mesto u skladu sa saobraćajnim znakom, horizontalnom ili vertikalnom signalizacijom kojom je označeno parking mesto.
Odredbom člana 18. stav 1. Odluke propisano je da kontrolu parkiranja, odnosno ispravnost korišćenja javnih parkirališta vrše ovlašćeni kontrolori Preduzeća.
Odredbom člana 20. Odluke, između ostalog propisano je da je na javnim parkiralištima zabranjeno: parkiranje vozila suprotno saobraćajnom znaku, horizontalnoj i vertikalnoj signalizaciji (parkiranje na pretplatnom parking mestu, ometanje korišćenja parkirališta i dr.), vršiti zauzimanje parking mesta putem ograđivanja ili ometanje parkiranja drugih vozila, na parking mestu postavljati ograde ili slične prepreke.
Odredbama člana 21. Odluke, propisano je da nadzor nad primenom odredaba Odluke i nad zakonitošću rada Preduzeća, vrši organizaciona jedinica gradske uprave nadležna za poslove saobraćaja; da poslove inspekcijskog nadzora nad primenom Odluke i akata donetih na osnovu Odluke, kao i nad obavljanjem komunalne delatnosti vrši organizaciona jedinica uprave gradske opštine nadležna za poslove komunalne inspekcije.
Odredbom člana 22. Odluke između ostalog propisano je da će se novčanom kaznom od 5.000 do 500.000 dinara kazniti za prekršaj preduzeće ako: na posebnim parkiralištima ne odredi parking mesta za vozila invalida (član 10. stav 3).
Odredbama člana 23. Odluke propisano je da će se novčanom kaznom od 5.000 do 250.000 dinara kazniti za prekršaj preduzeće ili drugo pravno lice ako:

1. koristi javno parkiralište suprotno odredbama člana 13,
2. koristi javno parkiralište suprotno odredbama člana 14,
3. ne postupi u skladu sa odredbama člana 16. i 17. stav 2,
4. postupa suprotno odredbama člana 20;
da će se za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniti novčanom kaznom od 250 do 25.000 dinara odgovorno lice u pravnom licu; da će se za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniti preduzetnik novčanom kaznom od 2.500 do 200.000 dinara; da će se za prekršaj iz stava 1. tačke 1, 3. i 4. ovog člana kazniti fizičko lice novčanom kaznom od 250 do 25.000 dinara.

Iako je odredbom člana 18. stav 1. Odluke propisano da kontrolu parkiranja, odnosno ispravnost korišćenja javnih parkirališta vrše ovlašćeni kontrolori preduzeća, vrlo je važno primetiti da u navedenoj odredbi, kao u ostalom ni u preostalom delu Odluke niti drugim važećim propisima, nije regulisano pitanje ko kontroliše ispravnost korišćenja parkirališta namenjenih osobama sa invaliditetom. Danas u Beogradu postoji praksa da osoba sa invaliditetom ili bilo koji drugi građanin, pozove i obavesti policiju o tome da je parking mesto rezervisano za invalida, zauzeto od strane vozila bez invalidske nalepnice. Naš je stav da to nije prihvatljiv niti dovoljan način da se licima sa posebnim potrebama omogući da koriste svoje pravo parkiranja na obeleženim mestima.

U tom smislu možemo da navedemo odredbu člana 13. Zaključak o organizaciji naplate i kontrole parkiranja na području grada Pule, kojim je propisano da kontrolu parkiranja (pravilnost korišćenja rezervisanih parking mesta, parking mesta namenjenih za osobe sa invaliditetom u zoni naplate, parking mesta za autobuse u zoni naplate, auto ulaza u zoni naplate i javnih parking mesta pod naplatom – plaćanja naknade za parkiranje i vreme dopuštenog trajanja parkiranja, kao i ometanje pristupa parkirnom automatu i nesmetanom izlasku drugog korisnika parkirališta pod naplatom) obavlja ovlašćena osoba organizatora parkiranja. Međutim, kako u Beogradu ovlašćeni kontrolori Preduzeća kontrolišu parkiranje u zonama u vremenu od 7 sati ujutru do 9 sati uveče, radnim danom, i od 7 sati ujutru do 2 sata po podne vikendom, to parking mesta namenjena za osobe sa invaliditetom, ostaju nekontrolisana u preostalom delu dana, kao i nedeljom. Veoma je važno naglasiti da mesta rezervisana za lica sa invaliditetom, iako se nalaze na opštim parkiralištima, ne smeju da podležu vremenskim ograničenjima, već moraju biti dostupna vozačima – osobama sa invaliditetom tokom 24 časa.

Mišljenja smo zato da je neophodno ovo pitanje zakonski regulisati i kontrolu invalidskih mesta dodeliti saobraćajnoj policiji, koja je u funkciji 24 časa.
Neophodno je napomenuti da je sekretar Sekretarijata za socijalnu i dečiju zaštitu doneo rešenje o kategorijama invalida koji mogu da koriste javna parkirališta (obzirom na to da se radi o korisnicima sa visokim stepenom invalidnosti, koji im onemogućava korišćenje javnog gradskog prevoza, a imaju svakodnevne potrebe da koriste sopstvena vozila i da ih parkiraju na parking mestima koja su najbliža ustanovama i organizacijama gde ostvaruju zdravstvenu zaštitu, građanska i druga prava, pa je neophodno da se na svakom parkingu obezbedi određeni broj parking mesta za parkiranje vozila navedenih kategorija invalidnih lica), i to:
1. Na javnim parkiralištima na teritoriji gradskih opština grada Beograda parking mesta za parkiranje vozila invalida mogu da koriste invalidi sledećih kategorija:
– invalidi sa 80%, 90% i 100% invalidnosti, odnosno I, II i III stepen telesnog oštećenja donjih ekstremiteta, karlice i slepa lica sa 90% ili 100% oštećenja vida;

– lica na dijalizi – koja svojim vozilom odlaze na dijalizu;

– roditelji, odnosno staraoci invalidne dece sa oštećenjima donjih ekstremiteta i karlice, kao i slepe dece, pod uslovom da pohađaju specijalnu školu, fakultet, ili da su smeštena u ustanovu za dnevni boravak, ili da idu na rehabilitaciju ili redovan lekarski tretman.
2. Invalidna lica iz tačke 1. ovog rešenja mogu da koriste parking mesta na opštim parkiralištima koja odredi i vidno obeleži Sekretarijat za saobraćaj, odnosno parking mesta na posebnim parkiralištima koja odredi preduzeće.

3. Invalidna lica će koristiti parking mesta, koja odredi i vidno obeleži Sekretarijat za saobraćaj, besplatno, uz uredno izdatu nalepnicu, koju za potrebe invalida od “Parking servisa” pribavlja Sekretarijat za socijalnu i dečiju zaštitu.
4. Invalidna lica iz tačke 1. ovog rešenja uz potvrdu Sekretarijata za socijalnu i dečiju zaštitu (da su ostvarili pravo na nalepnicu) mogu podneti zahtev Sekretarijatu za saobraćaj radi rezervacije parking mesta na opštim parkiralištima pod uslovima koje utvrdi Sekretarijat za saobraćaj, odnosno na posebnim parkiralištima koje utvrdi preduzeće.
6. O izvršenju ovog rešenja staraće se Sekretarijat za socijalnu i dečiju zaštitu.

U obrazloženju navedenog rešenja naznačeno je da je Skupština grada Beograda na sednici održanoj 4. jula 2003. godine donela Odluku o javnim parkiralištima (“Službeni list grada Beograda”, br. 18/02), a da je odredbom člana 10. Odluke nadležni organ Gradske uprave za poslove saobraćaja obavezan da na opštem parkiralištu, a preduzeće na posebnom parkiralištu, zavisno od kapaciteta, odredi parking mesta za vozila invalida. Istom odlukom Sekretarijat za socijalnu i dečiju zaštitu obavezan je da donese akt kojim će utvrditi koje kategorije invalida svoja vozila mogu da parkiraju na parking mestima koja odredi Sekretarijat za saobraćaj (uz nalepnicu za besplatno parkiranje kojom su obeležena vozila ove kategorije korisnika).
Problem je to što parking mesta rezerviranih za osobe sa invaliditetom ipak još nema dovoljno (npr. dva parkirna mesta ispred bolnice), a ispred mnogih, životno važnih ustanova (domovi zdravlja, banke, pošte, prodavnice, pozorišta…) nema ih uopšte. Problem je takođe i to što tamo gde i postoje mesta namenjena za parkiranje vozila osoba sa invaliditetom, ta mesta često nisu dobro postavljena, na neka su postavljeni saobraćajni znaci ili gvozdeni stubići koji onemogućavaju parkiranje, neka su toliko uska da je parkiranje nemoguće u uslovima saobraćaja u širokim ulicama, a u slučajevima kada na označena mesta svoja vozila parkiraju vozači masovne populacije, oni retko bivaju kažnjeni.
Tema parking mesta namenjenih za osobe sa invaliditetom, otvara još jedno pitanje, a to je obezbeđivanje pristupnih mesta za invalide čiji je mogućnost kretanja izuzetno ograničena, i koja, samim tim, treba da se nalaze u neposrednoj blizini odredišta. Mišljenja smo da je takva parking mesta potrebno postaviti ispred ili u neposrednoj blizini objekata od javnog značaja, propisati udaljenost od pristupnog mesta do ulaza u objekat, odrediti kategorije invalida koji bi imali pravo da se na pristupna mesta parkiraju (npr. 80% invalidnosti), vrste oštećenja (npr. senzorna oštećenja – slepi), kao i organ nadležan za davanje dozvole za parkiranje na pristupnim mestima. Pristupna mesta bi trebalo označiti znakom pristupačnosti koji bi važio samo za osobe otežanog kretanja, odnosno za osobe čija je mogućnost kretanja toliko ograničena da im je moguće kretanje do 100 metara (npr. osobe sa invaliditetom koje se kreću pomoću invalidskih kolica, slepe osobe, osobe na dijalizi). Bilo bi potrebno odrediti i organ koji će izdavati znak pristupačnosti.
“Slepilo i gluvoća mogu i da ne budu hendikep. Ako stvorimo takvu zemlju u kojoj će slep i gluv čovek naći svoje mesto u životu, u kojoj slepilo neće obavezno značiti hendikepiranost, onda u njoj ni slepilo neće biti hendikep” (Uvod u defektologiju”, Lav S. Vigotski, izdanje Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1996. godine, strana 71).