Tematska otvorena vrata „Zašto suđenja dugo traju“ održana su 2. jula 2019. godine u Osnovnom sudu u Novom Sadu. Cilj tematskih otvornih vrata je neposredan razgovor građana i predstavnika suda, a naročito razmena informacija i stavova o funkcionisanju pravosuđa.

Tatjana Pakledinac, prva zamenica predsednice Osnovnog suda u Novom Sadu je istakla da je veoma zadovoljna što je Osnovni sud u Novom Sadu, kao drugi sud po veličini u Srbiji, uključen u projekat Otvorena vrata pravosuđa. Otvorena komunikacija vodi ojačavanju sudske vlasti.

Biljana Lepotić, sudija Osnovnog suda u Novom Sadu je podsetila da pri određivanju razumnog roka za trajanje suđenja, moramo imati u vidu okolnosti svakog konkretnog slučaja. Razumno dugo trajanje suđenja će biti različito za jednostavne i složenije predmete; razlikovaće se u zavisnosti od toga da li je sporno neko činjenično ili pravno pitanje. Ono što suđenje može neopravdano produžiti jeste opstrukcija postupka ili njegovo odugovlačenje. Opstrukcija se najčešće vrši nepoštovanjem procesne discipline – od strane suda, stranaka, veštaka, svedoka ili nekih drugih učesnika u postupku.

Milan Knežević, sudija Osnovnog suda u  Novom Sadu je naveo da je jedan od osnovnih uzroka dugog trajanja suđenja u Srbiji preoptrećenost sudija brojem predmeta. Pri prvom izboru svakom sudiji bude uručen dovoljan broj predmeta za neprekidan rad u narednih godinu do dve. Ukazao je da u ovom periodu sudija postupa i u novim predmetima koji neprestano stižu u sud.

Državni organi preduzimaju različite mere kako bi otklonile mogućnost povrede prava na suđenje u razumnom roku. Osim izmena i usvajanja novih zakonskih rešenja, Vrhovni kasacioni sud je usvojio Jedinstveni program rešavanja starih predmeta. Na osnovu ovog programa, svaki sud ima obavezu usvajanja sopstvenog programa rešavanja starih predmeta.

Sofija Mandić iz Centra za pravosudna istraživanja je istakla da civilno društvo na različite načine pokušava da pomogne građanima da razumeju pravosuđe, da ga upoznaju i da mu više veruju. Ovo je važno jer bez pravosuđa nema zaštite ljudskih prava. Ukoliko građani i pravosuđe nisu u odnosu poverenja i komunikacije, zapravo se omogućava masovno kršenje ljudskih prava. Nijedna druga institucija nema institucionalnu moć ni interes da ova prava zaštiti.

Građane je zanimalo zašto neka suđenja prekratko traju, zašto krivični predmeti često zastarevaju, da li sudije drugačije sude „običnim“ građanima i predstavnicima državnih organa. Pitanja su bila usmerena i na to da li sudije i na koji način snose odgovornost za svoje greške, koje propise je potrebno promeniti kako bi se rad pravosuđa poboljšao, a interesovalo ih je i zašto pravosudne institucije retko reaguju na napade na sudije koje dolaze od izvršne vlasti.

Projekat „Otvorena vrata pravosuđa“ za cilj ima jačanje poverenja građana u rad pravosudnih institucija kroz poboljšanje komunikacije između građana i pravosuđa. Projekat realizuje koalicija koju čine 12 organizacija koje se bave ljudskim pravima i razvojem demokratije, kao i strukovna udruženja iz oblasti pravosuđa.